Tišina se spušta kao mekani prah koji se nosi laganim vetrom kroz hladnjak. Svaki zvuk disanja vetra otapa napetost u vašem prsimenu, ostavljajući prostor da se setite daleke obale Nerewa ili mirnog trgu u Srdevicu. Listovi šapatnu pod nogama, podsjećajući na spokoj dana kad se ništa ne događa, a to je dovoljno. Ovaj zvuk ne traži reakciju — on samo postoji, kao da je Bosna i Hercegovina uistinu dah njenih brežuljaka.