Na prozoru starog porčegina doma u Sarajevo kuće tišina kiše, svaki kap koji tapća po balkonu, pomaljani od vrelovanog dana. Duboki, mutni rogovi groma potiču se iz daljine, kao da gubiški planini koje šapću ispod tvojih prstiju dok čitaš. Potok blizu kuće šapatno curi kroz kamene, spuštene kapitalne note sviraju tišina koje tiho zatvaraju svaki računicu. Ovaj minimalni pejzaž nosi tvoj fokus i miran dan u kućnoj tišini.