Kapi kiše lagano udaraju o list, a tišina oko tebe postaje živa. Svaki zvuk kiše prati tvoj disaj, sporo vodišajući misli u jedno mirno jezero. Nisko gromkanje daleko odsjaje kao podsjetnik da si dio nečega većeg, ali opet unutrašnja tišina ostaje nepokrena. Ova scena ne traži ništa — ona ti dozvoljava da se vratite samome sebi, slobodnom i otvorenom kao jutro na planini.