U bljesku kasnog popodneva, vlak se čuje tek kao udaljeni ritam koji prati vlažnu obalu. Šum kiše po prozoru i njištanje vagona smireno skupljaju rasute misli i ostavljaju dovoljno prostora za san. Povremeni valovi ispod tog zvuka podsjećaju da se vrijeme može kretati sporije, bez potrebe za odgovorima. Zvuk nježno skida napetost dana i stvara osjećaj sigurnog bijega prema toplijoj, zlatnoj daljini.