Kad zatvorite oči, duboki zvonjak seže kroz ranu jutarnju maglu, povezujući vas sa tišinom planina iznad Banje Luke. Sporiji rad srca postaje sidro, a svaki harmonik otvara prostor u kojem se oluja čuti samo kao dalji šapat preko travnjaka. Ovaj zvuk je za one trenutke kada trebate pronaći mir unutra, dok svijet polako diše oko vas. Nijedan mir ne dolazi naglo – tek kroz nježno slagalje zvona i vetra koji šušti među bambusom, počnete osjećati kako se stres raspada u sitne čestice.