Na brdskim padinama oko Podgorice, zimska večer spušta se lagano, noseći hladan, čist vjetar kroz stara maslinja i travnate proplanke. Najglasniji sloj ove zvučne slike je meki, dišući ton vjetra koji se njiše kroz grane, bez ikakvih oštrih, nametljivih zvukova. U pozadini se slabo čuje šuštanje suhih listića i blaga promjena u jačini vjetra kroz visoku travu, što stvara osjećaj potpune samotnosti i smirenja. Sve je to savršeno za opuštanje nakon duga dana, bez ikakvih distrakcija, samo tišina p