Prvi zraci sunca probijaju se kroz hladno zimsko jutro dok tvoji koraci ritmično štrape po svježem snijegu, svaki zvuk upućen u tišinu stvara prostor za dah. Šepot Miljacke ispod leda nosi staru priču o postojanosti, a malo dalje štrkanje hrasta pod nogama podsjeća na থেকে prošlost. U ovoj hudoći nema place za brigu — samo čist, hladan zrak u pljučima i osećaj da si dio nečeg većeg, večnog. Misli se rare, kao tragovi na snijegu, ostavljajući samo čisticu prisutnosti.